Prikaz HRT-ova dokumentarnoga filma „Velikani u sjeni: Andrija Mohorovičić“
Maša
Šverko (2.4) napisala je prikaz dokumentarnoga filma „Velikani u sjeni: Andrija
Mohorovičić“. Naravno, nije nam otkrila sve detalje kako bismo ga i mi
poželjeli pogledati te se bolje upoznati sa znanstvenikovim radom. Dokumentarni
je film dostupan na platformi HRTi. Snimljen je 2012.
![]() |
| Elizaveta Chernova (arhiva) |
Dokumentarni
film „Velikani u sjeni: Andrija Mohorovičić“, redateljice Matee Šarić, govori o
životu „najvećega hrvatskog znanstvenika“, Andriji Mohorovičiću. Tom titulom opisuje
ga jedan od govornika, Marijan Herak. Naime, dok su ostali hrvatski
znanstvenici do velikih otkrića dolazili izvan domovine, navedeni je
znanstvenik karijeru gradio u Hrvatskoj. Osim gospodina Heraka o životu Andrije
Mohorovičića, njegovu znanstvenome i privatnome dijelu života, govore nam i
drugi gosti. Među njima su, primjerice, Mirko Orlić i Bore Štrbac.
Dokumentarni
film počinje slikama kvarnerskih mjesta, Rijeke, Opatije, Voloska i Bakra. U
pozadini se čuje zvuk glasovira. Nepoznati nas pripovjedač u uvodnome dijelu upoznaje
s osnovnim podatcima o Mohorovičiću. Saznajemo da je navedeni znanstvenik bio
vrlo miran i skroman čovjek koji je vodio uzoran obiteljski život. Prvi gost,
Marijan Herak, govori nam više o njegovim početcima. Andrija Mohorovičić ostao je
bez majke, a otac mu se ubrzo ponovno oženio. Maćeha je bila ta koja je vidjela
njegov potencijal i poslala ga na studij u Prag. Kasnije se vratio u Hrvatsku i
predavao u Zagrebu i Bakru, o čemu nam pripovijeda Mirko Orlić. Nastavnik
Pomorske škole Bakar, Bore Štrbac, otkriva nam kako je Mohorovičić napredovao. O
njegovu preseljenju iz Bakra u Zagreb nastavlja nam govoriti Marijan Herak. Saznajemo
da je Mohorovičić prvi uspio napraviti mrežu meteoroloških postaja kroz
Hrvatsku i Sloveniju. Mirko Orlić i Marijan Herak naizmjence opisuju što je
tada Andrija Mohorovičić radio. Saznajemo, primjerice, da se bavio prognoziranjem vremena u
novinama. Zanimljivo je da je Mohorovičić samoanalizom utvrdio kako je 77 % prognoza bilo
točno. No, kako to obično biva, javnost je upamtila preostalih 23 %. U
dokumentarnome je filmu naglašena i njegova iznenadna promjena zanimanja.
Naime, nakon meteorologije uputio se u seizmološku avanturu. Po otkrićima iz
seizmologije danas ga i najviše pamtimo. Drugi je dio dokumentarnoga filma,
stoga, posebno uzbudljiv. U njemu je objašnjena Mohorovičićeva pedantnost. „Seizmologija
ne postoji bez točnosti vremena“, tvrdio je naš znanstvenik i nabavljao te
namještao samo najtočnije ure. Tada je i slikovito objašnjeno njegovo najveće
otkriće – Mohorovičićev diskontinuitet. Dokumentarni film ne zaboravlja
predstaviti ni znanstvenikov privatni život. Posebno je dirljiva priča o
njegovu odnosu sa sinom Stjepanom, koji je također uspješan znanstvenik.
Dokumentarni
nam film daje bolji uvid u život i otkrića Andrije Mohorovičića. U njemu
gostuju stručnjaci, popraćen je lijepim scenama primorskih gradova i slikama
Mohorovičićevih otkrića. Vrlo je informativan, no režiran tako da se i mlađim
uzrastima probudi znatiželja za daljnje istraživanje o „najvećem hrvatskom
znanstveniku“, Andriji Mohorovičiću.
Maša
Šverko, 2.4
